Premda sasvim precizan odgovor na to pitanje nije moguće dati, o prebogatoj povijesti toga odjevnoga predmeta postoji niz svjedočanstava — izravnih i posrednih — koja upućuju na duboke korijene vezivanja rupca oko vrata na prostoru povijesnih hrvatskih zemalja.
Ako pojam „kravata“ shvatimo u njegovu užem, suvremenom značenju, tada je riječ o stiliziranom odjevnom predmetu. No ako ga promatramo u širem povijesnom smislu — kao rubac svezan u čvor oko vrata — tada se tragovi protežu duboko u tradicijsku kulturu.
U hrvatskim narodnim nošnjama čvorovani rupci pojavljuju se u više od pedeset varijanti, u zemljopisnom rasponu od Slavonije i Baranje, preko Posavine i središnje Hrvatske, do Istre i čitavog priobalja. Nosili su ih i muškarci i žene, u svakodnevnim prilikama, ali i u svečanim i obrednim kontekstima.
Nazivi su raznoliki: podgutnica, rupček, poša, facol, fazol. Svaki od njih vezan je uz lokalnu jezičnu i kulturnu sredinu. Riječ „rubac“ sama po sebi nosi staroslavenski korijen „rub“, upućujući na obrubljeni komad tkanine, namijenjen upravo vezivanju i oblikovanju.
Podgutnica, kako i sam naziv sugerira, nosila se ispod grla i imala jasno određenu funkciju i položaj. Poša je u slavonskom prostoru bila dio muške nošnje, često pažljivo složena i svezana. Facol i fazol, pod utjecajem venecijanskog jezičnog kruga, svjedoče o kulturnim doticajima jadranskog područja.
Važno je naglasiti da čvor nije bio tek praktično rješenje. U slavenskoj tradicijskoj kulturi čvor ima simboličku dimenziju: označava vezu, obvezu i savez. U svadbenim običajima čvorovani tekstilni elementi upućuju na povezivanje i zajedništvo. U nekim krajevima način vezivanja mogao je označavati dob, bračni status ili pripadnost zajednici.
U vojnom i graničarskom sloju hrvatskih zemalja rupci vezani oko vrata imali su i zaštitnu funkciju, štiteći od hladnoće, vjetra i prašine, ali su istodobno ostajali prepoznatljiv dio vizualnog identiteta.
Geografska rasprostranjenost tog običaja dodatno potvrđuje njegovu ukorijenjenost. Čvorovani rupci bilježe se i među gradišćanskim Hrvatima te u zajednicama hrvatske dijaspore u Moldaviji, Rumunjskoj i Moliseu.
Stoga pitanje „otkada ljudi vežu kravatu oko vrata?“ ne vodi prema jednom datumu, nego prema slojevitom kulturnom trajanju. U hrvatskom prostoru vezivanje rupca oko vrata dio je dublje odjevne, simboličke i društvene prakse.
