Wayne Thiebaud slikao je torte, pite, slatkiše, cipele – i kravate. Godine 1969. cijelu je skupinu radova posvetio upravo njima. Poredane jedna uz drugu, kravate kod njega postaju ritam boja, uzoraka i gotovo geometrijskih oblika, a da pritom nikada ne prestaju biti stvarni, prepoznatljivi predmeti.
Jedna je prugasta.
Druga plava.
Treća nosi sitan uzorak.
Pokraj nje nalazi se crvena, zatim zelena, žuta, ružičasta.
Sve vise gotovo jednako.
I nijedna nije sasvim ista.
Na slikama Waynea Thiebauda iz 1969. kravata se ne pojavljuje sama. Pojavljuje se u društvu drugih kravata: na stalku, u redovima, jedna pokraj druge.
Umjetnika očito nije zanimao samo predmet.
Zanimao ga je niz.
Godina kravata
Godine 1969. Thiebaud je napravio čitavu skupinu djela vezanih uz kravatu.
Među njima su Tie Rack, Row Ties, Row of Ties, Tie Pile i Tie Tray. Sačuvani pripremni crteži dodatno pokazuju da se nije radilo o slučajnom motivu kojemu se nakratko približio. Kravatama se u tom razdoblju sustavno bavio.
Tie Rack posebno je dojmljiv.
Slika je visoka gotovo 183 centimetra. Na trokatnom kružnom stalku vise kravate različitih boja, poredane jedna uz drugu.
Forma stalka gotovo podsjeća na tortu na katove.
To nije neobična poveznica za Thiebauda. Do tada je već bio poznat po slikama kolača, pita, slatkiša i prodajnih vitrina. I njih je često prikazivao u nizovima: ponavljajući isti osnovni oblik, a zatim mijenjajući boju, ukras ili položaj. Godine 1969. na mjesto kolača dolaze kravate.
Red ne znači jednakost
Kada se predmeti poredaju, najprije vidimo ono što im je zajedničko.
Kod kravata je to osobito jasno.
Sve imaju približno isti izduženi oblik.
Sve vise u istom smjeru.
Sve pripadaju istoj vrsti predmeta.
Ali zatim počinjemo gledati razlike.
Jedna ima dijagonalne pruge.
Druga male točke.
Treća velike plohe boje.
Na jednoj se izmjenjuju narančasta i zelena, na drugoj plava i bijela.
U Row Ties iz 1969. pojedine kravate gotovo djeluju kao malene zasebne slike smještene unutar veće slike. Uzorak na tkanini postaje mali prostor za boju, liniju i ritam.
Ponavljanje ih ne čini jednakima.
Naprotiv.
Tek kada ih vidimo jednu pokraj druge, postaje očito koliko jedna kravata može biti različita od druge.
Između predmeta i geometrije
Thiebaud nikada ne dopušta da zaboravimo što gledamo.
To su kravate.
Vise na stalku.
Bacaju sjene.
Imaju svoju širinu i težinu.
Ponekad stoje malo ukoso.
Ali kada ih se dovoljno mnogo nađe u jednom kadru, događa se nešto drugo.
Počinjemo vidjeti trokute.
Vertikale.
Pruge.
Ponavljanje.
Ritam.
Bijeli prostor između pojedinih predmeta.
U Row Ties kravata je stvaran predmet, ali je istodobno gotovo geometrijski znak.
Thiebaud ostaje upravo na toj granici.
Ne pretvara kravate u čistu apstrakciju.
Ali dopušta nam da u njima vidimo ono apstraktno što je u predmetu već postojalo.
Bijela pozadina
Velik dio dojma Thiebaudovih slika nastaje iz načina na koji predmete odvaja od okoline.
Kravate često postavlja prema svijetloj, gotovo praznoj pozadini.
Nema čovjeka koji ih nosi.
Nema ormara.
Nema cijele trgovine.
Ostaju predmet, stalak, sjena i prostor.
Takav način prikazivanja dijelom se povezuje s Thiebaudovim ranijim iskustvom komercijalnog umjetnika i ilustratora. Prije nego što se potpuno posvetio slikarstvu radio je u svijetu reklame, u kojemu izdvojeni proizvod na čistoj pozadini mora privući pogled brzo i neposredno.
Ali kod njega predmet više ništa ne prodaje.
Kravata je izložena pogledu bez potrebe da nas uvjeri da je kupimo.
Zadržala je privlačnost izloga, ali izgubila njegovu praktičnu svrhu.
Boja prije priče
O Thiebaudovim kravatama moguće je govoriti kao o predmetima američke svakodnevice druge polovice 20. stoljeća.
Moguće ih je povezati s poslovnim odijevanjem, trgovinom, potrošnjom ili različitim identitetima koje odjeća može ponuditi.
Ali prije svih tih tumačenja postoji nešto neposrednije.
Boja.
U Tie Rack pojavljuju se duboke crvene, plave, narančaste, zelene, žute i ružičaste.
Upravo u kravati takva paleta djeluje prirodno.
Kravata je jedan od rijetkih dijelova klasične muške odjeće kojemu su dugo bile dopuštene boje i uzorci mnogo slobodniji od ostatka odijela.
Tamni sako može ostati isti.
Bijela košulja može ostati ista.
Promijeni se kravata – i promijeni se cijeli naglasak.
Thiebaud na stalku pokazuje upravo tu mogućnost u desecima varijacija.
Kravate i kolači
Poveznica s njegovim poznatim slikama slastica nije samo biografska slučajnost.
Na stalku za kravate Thiebaud radi nešto slično kao na policama s kolačima.
Ponavlja osnovni oblik.
Zatim mijenja boju.
Ponavlja ga ponovno.
I ponovno.
Predmet ostaje svakodnevan, ali raspored počinje stvarati vizualno zadovoljstvo koje više ne ovisi o njegovoj funkciji.
Ne moramo pojesti kolač da bismo uživali u njegovoj boji i obliku.
Ne moramo zavezati kravatu da bismo gledali njezin dezen.
Povratak leptir-kravati
Kravata nije ostala samo epizoda iz 1969.
Više od dvadeset godina poslije Thiebaud se ponovno vraća srodnom motivu.
Godine 1990. nastaju njegove litografije Bow Ties.
National Gallery of Art u Washingtonu čuva dvije inačice: jednu u boji i jednu izvedenu u crnoj i sivoj.
Na kolorističkoj verziji leptir-kravate raspoređene su u redove.
Žute.
Crvene.
Plave.
Bijele.
Prugaste.
Točkaste.
Jednobojne.
Kod crno-sive verzije boja nestaje, ali red ostaje. Tada još jasnije dolaze do izražaja silueta, uzorak i međusobni odnos oblika.
Isti predmet tako jednom možemo gledati prvenstveno kroz boju, a drugi put gotovo samo kroz strukturu.
Razlika unutar reda
U Thiebaudovim kravatama nema velikoga događaja.
Nitko ih ne nosi.
Nitko ih ne veže.
Ne pripadaju određenom portretu.
One jednostavno vise.
Jedna pokraj druge.
Ali upravo takav raspored otkriva nešto što na jednoj kravati možda ne bismo primijetili.
Oblik se ponavlja, ali osobitost ostaje.
Red postoji, ali ne proizvodi jednoličnost.
Svaka kravata dijeli osnovnu formu s onom pokraj sebe, a ipak zadržava vlastitu boju, uzorak i karakter.
Možda zato niz na Thiebaudovim slikama nikada nije samo niz.
Što ih je više zajedno, to pažljivije gledamo svaku pojedinu.
