Od vojnog naziva do odjevnoga predmeta

Francuska riječ cravate zauzima važno mjesto u istraživanju povijesti naziva za kravatu. U europskim jezicima upravo je francuski oblik postao jedan od ključnih posrednika preko kojih se naziv za odjevni predmet proširio dalje. Istodobno, francuski rječnički izvori pokazuju da riječ cravate u 17. stoljeću nije imala samo odjevno značenje, nego i vojno i etničko.

U radu Pokušaj otkrivanja nastanka i razvoja kravate kao riječi i odjevnoga predmeta Vladimir Huzjan navodi da je imenica Cravate u francuskom jeziku zabilježena 1651. godine u značenju bliskom današnjem. U istom poglavlju ističe da su se u francuskoj vojsci 17. stoljeća nalazili strani plaćenici, među njima i Hrvati, te da su Francuzi u to doba Hrvate nazivali Cravates, odnosno češće Crabates, dok se oblik Croates učvrstio kasnije, prema latinskom obliku Croatus. Huzjan se pritom poziva i na Le Petit Robert, koji riječ povezuje s hrvatskim konjanicima i tkaninom nošenom oko vrata. [1][7]

Vojno značenje riječi

Francuski leksikografski izvori potvrđuju da se riječ cravate u ranom razdoblju mogla odnositi na vojnika. Francuski nacionalni centar za tekstualne i leksičke resurse (CNRTL) navodi da je cravate prije 1648. godine, odnosno oko 1630., imala vojno značenje: označavala je vojnika lake konjice, u početku hrvatskog podrijetla. Isti izvor donosi primjer izraza compagnie de cravates, odnosno četa ili postrojba cravates. [2]

Taj je podatak važan jer pokazuje da se naziv nije odmah odnosio isključivo na odjevni predmet. U francuskom jeziku riječ se najprije mogla odnositi na ljude — vojnike ili konjanike — a zatim na dio odjeće koji se s njima povezivao.

Od vojnika do tkanine oko vrata

CNRTL značenje riječi cravate kao „trake tkanine nošene oko vrata” smješta u razdoblje 1649.–1652. godine. To značenje izričito povezuje s tkaninom kakvu su nosili hrvatski konjanici. [2]

Ovi izvori ne znače da je današnja kravata u svojem suvremenom obliku postojala već u prvoj polovici 17. stoljeća. Postojao je rubac ili traka tkanine koja se vezala oko vrata, dok su se naziv cravate i oblik odjevnoga predmeta tek postupno razvijali. Zato je korisno razlikovati hrvatske konjanike kao povijesni kontekst, francusku riječ cravate kao jezičnu potvrdu i modernu kravatu kao kasnije razvijeni odjevni predmet.

Rječnik Francuske akademije iz 1694.

Važan povijesni izvor za francusku riječ cravate jest prvo izdanje Dictionnaire de l’Académie française iz 1694. godine. U njemu se cravate kao imenica ženskog roda definira, u prijevodu s francuskoga, kao „vrsta rupca od platna ili tafta koji obavija vrat i zamjenjuje ovratnik”. Isti rječnički unos donosi i drugo značenje: Cravate kao imenica muškog roda označava konja iz Hrvatske, a u množini Cravates određenu konjaničku vojnu skupinu, četu ili pukovniju. [3]

Ova je potvrda osobito zanimljiva jer pokazuje da su u francuskom jeziku krajem 17. stoljeća usporedno postojala povezana značenja: odjevni predmet oko vrata, konj hrvatskog podrijetla i konjanička vojna skupina. Time se riječ cravate pokazuje kao pojam koji se razvijao na sjecištu vojne povijesti, etnonima i povijesti odijevanja. Deveto izdanje Rječnika Francuske akademije zadržava isti etimološki slijed: riječ je u 17. stoljeću označavala hrvatskog vojnika i kravatu, a zatim se povezala s trakom tkanine koju su hrvatski konjanici nosili oko vrata. [5]

Furetièreova definicija iz 1690.

Još raniji rječnički trag donosi Dictionnaire universel Antoinea Furetièrea iz 1690. godine. Le Robert u svojoj mrežnoj rječničkoj građi prenosi Furetièreovu definiciju riječi cravatte kao vrste ovratnika koji muškarci nose uz odjeću za izlazak ili uz justaucorps, a koji se veže oko vrata i pada ispod brade. Navode se i primjeri poput kravate od čipke, muslina ili tafta. [4]

Furetièreova definicija ne govori izravno o etničkom podrijetlu riječi, ali je važna zato što pokazuje da je krajem 17. stoljeća cravatte već bila prepoznatljiv odjevni pojam u francuskom jeziku.

Littré: vojno i odjevno značenje

Émile Littré u Dictionnaire de la langue française razdvaja dva povijesno povezana značenja. Kao imenica muškog roda, cravate označava konja iz Hrvatske i vojnika lake konjice. Kao imenica ženskog roda označava lagani komad tkanine koji se nosi oko vrata. [6]

U etimološkoj napomeni uz odjevno značenje Littré navodi da je predmet dobio ime prema Cravates ili Croates koji su stupili u francusku službu. Njegove dvije natuknice zato jasno pokazuju kako su vojno, etničko i odjevno značenje riječi ostala povezana i u kasnijoj francuskoj leksikografiji. [6]

Oblik riječi i moguća jezična posredovanja

Etimologija francuske riječi cravate uključuje više mogućih jezičnih posredovanja. CNRTL navodi da riječ potječe od oblika Cravate, etnika u značenju „Hrvat”, te da je taj oblik prilagodba slavenskoga hrvat ili njemačkoga dijalektalnog krawat. Isti izvor bilježi i paralelni oblik croate, preuzet iz njemačkoga Kroate, kao i ranije potvrde oblika Crabate i Cravates. [2]

Französisches Etymologisches Wörterbuch (FEW) potvrđuje širu geografsku i dijalektalnu rasprostranjenost istoga etimološkog kruga. U svesku 16, uz etimon kroate, bilježe se standardni i regionalni oblici cravate, crawate, crevata, croate, crovote i crowate. [8]

Huzjanovo tumačenje ide u sličnom smjeru. On navodi da se francuski oblik cravate povezuje s prilagođenim narodnim imenom Hrvat, ali upozorava i na utjecaj njemačkog jezičnog prostora u razvoju pojedinih oblika. [1]

Francuski kao posrednički jezik

Prema Huzjanu, moda nošenja kravata širila se iz Francuske, a s njom se širila i riječ. Iz francuskog cravate razvijaju se ili s njime povezuju oblici u drugim europskim jezicima: talijansko cravatta, englesko cravat i njemačko Krawatt, odnosno kasnije Krawatte. Prema istom tumačenju, hrvatska riječ kravata vraća se u hrvatski jezik preko njemačkog oblika. [1]

Taj jezični put pokazuje da se riječ kravata ne može promatrati samo kao naziv za odjevni predmet, nego i kao primjer prijenosa riječi između europskih jezika. U tom prijenosu francuski jezik ima posebno mjesto jer se upravo u francuskom obliku cravate riječ učvršćuje u modnom i društvenom kontekstu.

Zaključak

Francuski oblik cravate jedan je od ključnih tragova u proučavanju etimologije riječi „kravata”. Francuski izvori iz 17. stoljeća pokazuju prijelaz od vojnog i etničkog značenja prema nazivu za tkaninu nošenu oko vrata. Rječnici potvrđuju da su se ta značenja neko vrijeme preklapala: cravate je mogla označavati vojnika lake konjice, konjaničku skupinu, konja hrvatskog podrijetla, ali i odjevni predmet.

Za daljnja istraživanja važno je zadržati opreznu formulaciju: francuska riječ cravate u povijesnim se i etimološkim izvorima povezuje s hrvatskim konjanicima i s tkaninom koju su nosili oko vrata, ali razvoj riječi uključuje više jezičnih posredovanja i širi europski kontekst.

Izvori i literatura za hrvatsku verziju

1. Vladimir Huzjan, „Pokušaj otkrivanja nastanka i razvoja kravate kao riječi i odjevnoga predmeta”, Povijesni prilozi, 34, Zagreb, 2008., str. 103–121. https://hrcak.srce.hr/file/43829

2. CNRTL / TLFi, natuknica cravate. https://www.cnrtl.fr/etymologie/cravate//1

3. Dictionnaire de l’Académie française, 1. izdanje, 1694., natuknica cravate, sv. 1, str. 281. https://www.dictionnaire-academie.fr/article/A1C0693

4. Antoine Furetière, Dictionnaire universel, 1690., natuknica cravatte, prema digitalnoj rječničkoj građi Le Robert. https://dictionnaire.lerobert.com/definition/cravate

5. Dictionnaire de l’Académie française, 9. izdanje, 2024., natuknica cravate. https://www.dictionnaire-academie.fr/article/A9C4833

6. Émile Littré, Dictionnaire de la langue française, natuknice cravate [1] i cravate [2]. https://www.littre.org/definition/cravate i https://www.littre.org/definition/cravate.2

7. Le Petit Robert de la langue française, natuknica cravate; navod prema Vladimiru Huzjanu.

8. Walther von Wartburg, Französisches Etymologisches Wörterbuch (FEW), sv. 16, etimon kroate, str. 395b–396a; digitalni indeks ATILF. https://lecteur-few.atilf.fr/