Razni slikoviti izrazi i kićene metafore – o zornim, blještavim i sveprisutnim prikazima da i ne govorimo – kojima se opisuje i ukazuje na ljubavnu vezu i ovih su tjedana učestaliji nego tijekom cijele godine. Razlog je, dakako, Valentinovo.
Kakva je veza između ljubavi i kravate?
Romantika, romantika na sve strane…jer to je Dan u kojemu “ljubav širimo posvuda”, kada, sentimentalno do krajnosti, “crvena srdašca u paru lebde u zraku” itd. Pa iako valja imati na pameti onu narodnu “Ljubav se ne trži, niti ne kupuje”, konzumerizam ne preza ni pred čim, pa tako možemo čuti: “Dame, želite li imati njegovo srce u svojim rukama obratite pažnju kakav mu poklon trebate kupiti, a kakav valja izbjegavati.” Jedno od općeprihvaćenih sredstava kojim bi trebalo doći do željena cilja je kravata; s njom se, izgleda – pod pretpostavkom da znamo odabrati – ne može pogriješiti. A zašto je tomu tako? Odnosno, kakva je veza između ljubavi i kravate? Veza je upravo u svezi, odnosno u čvoru.
Rituali vezivanja čvora
Očigledno je da metafora čvora ukazuje na vezivanje, poput dvoje povezanih u braku. Zato se vezivanje i razvezivanje čvora, kao dio ceremonije zaruka, nalazi u ritualima širom svijeta od drevnih vremena. Evo nekoliko primjera iz raznih kultura u kojima ga koriste u simbolici vezanoj za brak: u starome Rimu ceremonija uključuje ženika koji odvezuje nevjestin pojas (lat. nodus herculeus) – to je tzv. “Heraklov uzao” koji nitko drugi ne smije odvezati; u Kartagi su vezivali palce vjenčanih kožnom trakom; slično su radili Kelti vezujući ruke; kod Hindusa mladoženja vezuje vrpcu oko mladenkina vrata (kada je to urađeno brak je nerazoriv); u ceremonijama Parsa, odnosno Perzijanaca ruke mladenaca povezane su sedmerostrukim konopcem; stara kršćanska tradicija uzimanja ruku para i njihova vezivanja komadom tkanine tijekom vjenčanja u crkvi zadržana je u nepromijenjenom obliku u Pravoslavnoj crkvi. Tolika raširenost predodžbi, po svojoj prilici, govori u prilog mišljenju da nema jednog izvora, ili da bi začetke valjalo tražiti u samim počecima ljudske civilizacije (uljudba se temelji i uvijek nanovo gradi na vezama).
“Parovi su svezali čvor”
Zanimljivo je promotriti kako su ti običaji verbalizirani, odnosno kako su ušli i ustalili se u jezicima kao idiomi utvrđene ekspresivnosti i figurativnog značenja. Naročito su prisutni u engleskom jeziku koji ionako obiluje slikovitim izrazima. Tako je, primjerice, fraza “parovi su svezali čvor” (eng. couples tied the knot) metafora koju kolokvijalno koriste govornici engleskoga. Dakle, uobičajeni, opći simbol modernih vjenčanja je prikaz čvora; pa je i fraza “vezati u čvor” (eng. tie the knot) kao šaljivi eufemizam za brak tkđ. lako prepoznatljiva.
Premda doslovno prevođenje tih i sličnih engleskih idioma nije u duhu hrvatskog jezika, za potrebe ovoga teksta uzet ću još dva primjera na koja sam naišao jer mi zvuče veoma zabavno (takva duhovitost zacijelo nije namjeravana u originalu): “On i ona vezuju čvor u crkvi sljedeće subote i svi ste pozvani”; “Ona doista želi svezati čvor, ali on kaže da još nije spreman za brak”!! Znači, sve je jasno: “Ako svežeš čvor, u braku si” (eng. if you tie the knot, you get married).
Vezivanje čvora u hrvatskoj tradiciji: podgutnice, podgutnjaci, poše, facoli,…
Međutim, skrenimo pozornost na našu tradiciju koja je relativno slabo poznata, a zavrjeđuje da je istaknemo. U raznim hrvatskim krajevima pojavljuju se na narodnim nošnjama rupci svezani oko vrata. Oko muškog vrata! Nazivaju se ti čvorovani rupci: podgutnica, podgutnjak, poša, facol, rubec, hrvatka…I njih su vezivale djevojke kako se i danas može vidjeti u folklornim nastupima; primjerice, u Omišlju na otoku Krku “divojka veže facol mladiću (frajaru) oko vrata”. Potvrdu nalazimo i na nošnjama iz Prigorja, Međimurja, Posavine, Baranje, Istre itd… danas najčešće prikazivanima uz ples i pjesmu.
Prisjetimo li se priče o nastanku kravate – kako je to isto svome odabraniku koji mora krenuti u vojnu uradila njegova ljubav – očito je kako se veza kravate i ljubavne veze učvršćuje dugim trajanjem poput dobro svezana čvora.
Nikola Albaneže