Prije Luja XIV. francuski kraljevi nose nabirane i čipkaste ovratnike. S Kraljem Suncem kravata prvi put ulazi u portretnu ikonografiju francuske monarhije. Od ranog prikaza mladoga kralja oko 1648. do dvorske reprezentacije 1667. i portreta njegovih nasljednika može se pratiti trenutak u kojem novost postaje dio same slike kraljevske vlasti.
Povijest odijevanja rijetko poznaje trenutak u kojem neki predmet službeno postane moda.
Nema dekreta kojim se proglašava nova silueta. Nema dokumenta kojim kralj određuje da će od toga dana Europa nositi određeni komad tkanine.
Postoji nešto drugo: trenutak u kojem ga počinje nositi kralj.
Za kravatu na francuskom dvoru taj se prijelomni trenutak veže uz Luja XIV.
Prije kravate na francuskom dvoru
Na portretima Luja XIII., oca Luja XIV., vrat još pripada starijem svijetu odijevanja. Kralj se prikazuje sa širokim ravnim ili čipkastim ovratnikom – rabatom – koji se širi preko ramena i počiva na oklopu ili odjeći. Takav ovratnik obilježava kraljevsku i aristokratsku modu prve polovice 17. stoljeća.
Istodobno su rupci vezani oko vrata već bili prisutni u hrvatskom odijevanju, a hrvatski su ih konjanici učinili izrazito vidljivima na europskim bojištima. Vojnici nisu bili ishodište toga odjevnog detalja, nego jedan od medija preko kojih se njegov prepoznatljiv način nošenja širio i ulazio u nove sredine. U Francuskoj će se ta odjevna praksa susresti s dvorskom modom.
Philippe de Champaigne i radionica, Luj XIII., 17. stoljeće. Široki čipkasti rabat pripada modi koja prethodi kravati na francuskom dvoru. Public domain / PD-Art.
Luj XIV. oko 1648. – kravata postaje jasno vidljiva
Oko 1648. Henri Testelin portretira mladoga Luja XIV. u nekoliko inačica. Posebno je zanimljiv intimniji ovalni portret na kojemu je kralj prikazan u oklopu: uz vrat se jasno vidi crveni čvor iz kojega se spušta čipkasti vratni povez. Za razliku od širokih ovratnika prethodne generacije, ovdje je nova forma oko vrata već vizualno izdvojena i lako prepoznatljiva.
S mladim Lujem XIV. nova forma vratnog poveza ulazi u portretnu ikonografiju francuskoga kralja.
Kraljevski portret nije privatna slika. On oblikuje javnu sliku vlasti, a odjeća koja se na njemu pojavljuje postaje dio jezika monarhije. Ono što se sredinom stoljeća već jasno vidi na mladome kralju tijekom sljedećih će desetljeća postati sve naglašeniji dio francuske dvorske reprezentacije.
1667. – kravata se učvršćuje na dvoru
Godina 1667. zauzima posebno mjesto u ovoj priči.
Dana 20. svibnja 1667. dovršen je preustroj hrvatske konjaničke postrojbe u francuskoj službi koja dobiva kraljevski naziv Royal-Cravates. Hrvatsko ime time ulazi u samu strukturu vojske Luja XIV. i ostaje u francuskoj pukovnijskoj tradiciji desetljećima.
U istom povijesnom trenutku kravata je već prisutna i na samome kralju. To posebno jasno pokazuje monumentalna kompozicija Henrija Testelina posvećena osnutku Académie royale des sciences i Pariškog opservatorija. Slika je nastala kasnije, u drugoj polovici 17. stoljeća, ali reprezentira upravo program dvora iz 1666. i 1667. godine.
Pogled prirodno ide prema kralju. Za povijest kravate jednako je zanimljivo pogledati vratove ljudi u prostoriji: starija generacija još nosi široke tradicionalne čipkaste ovratnike, dok Luj XIV. i njegov brat Philippe nose drukčiji vratni povez – tkaninu skupljenu i oblikovanu oko vrata.
Kravata se više ne pojavljuje samo na izdvojenom portretu mladoga kralja. Sada je vidimo kao dio zrele dvorske reprezentacije.
Upravo 1667. možemo razumjeti kao kraljevsko priznanje kravate: ne kao formalni akt, nego kao prihvaćanje na samom vrhu društvene hijerarhije.
Henri Testelin, Utemeljenje Kraljevske akademije znanosti i Pariškog opservatorija, vjerojatno 1675.–1680., Versailles. Kompozicija reprezentira dvor Luja XIV. i institucije osnovane 1666.–1667. Public domain / PD-Art.
Kralj kao pokretač mode
Dvor Luja XIV. nije bio samo političko središte Francuske. Bio je jedan od najutjecajnijih sustava reprezentacije u Europi. Od arhitekture Versaillesa do ceremonijala, frizura, tkanina i krojeva, način na koji se kralj predstavljao promatrao se i oponašao daleko izvan Francuske.
Kada vratni povez postane dio kraljeve slike, njegov se društveni položaj mijenja. Hrvatski su vojnici bili važan medij njegove vidljivosti i širenja izvan hrvatskog prostora. U Francuskoj taj vratni povez ulazi u novi društveni kontekst: uz vojno okruženje postaje i dio dvorske mode, a prepoznatljiv odjevni detalj dobiva status znaka elegancije i reprezentacije.
U toj transformaciji nalazi se jedan od presudnih trenutaka povijesti kravate.
Luj XIV. – od novosti do kraljevske slike
Kasniji prikazi Luja XIV. pokazuju koliko se brzo nova forma učvrstila. Na kraljevim portretima iz druge polovice 17. stoljeća čipkasta kravata postaje sve veća i dekorativnija. Više ne izgleda kao neobičan dodatak koji tek traži svoje mjesto.
Kosa, oklop ili kaput, lenta kraljevskih redova i bijela tkanina koja se spušta od vrata zajedno oblikuju prepoznatljivu sliku Kralja Sunca. Do kraja njegove vladavine više nije potrebno pitati pripada li kravata kraljevskom odijevanju. Ona mu već pripada.
Luj XV. – kralj koji odrasta s kravatom
Kod njegova nasljednika promjena je još očitija. Luj XV. nije kralj koji mora prihvatiti novu modu. On je nasljeđuje.
Na Rigaudovu portretu mladoga Luja XV. iz 1721. čipkasti vratni povez već je sastavni dio kraljevske slike. Ono što je uz Luja XIV. bilo novost postalo je tijekom jedne generacije normalan dio dvorskog odijevanja.
To je možda najjasniji znak uspjeha neke mode: sljedeća generacija više ne pamti vrijeme prije nje.
Luj XVI. – od mode do tradicije
Do kraja 18. stoljeća kravata je potpuno integrirana u francusku mušku odjeću. Kod Luja XVI. više nije potrebno objašnjavati kako je stigla na dvor niti zašto je ondje. Ona jednostavno postoji.
Duplessisov kraljevski portret iz 1777. pokazuje koliko je prostor oko vrata ostao važan dio reprezentacije. A Musée Carnavalet predmet iz revolucionarnog razdoblja jednostavno katalogizira kao „Buste de Louis XVI avec cravate” – poprsje Luja XVI. s kravatom.
Nakon više od stoljeća kraljevskog nošenja, kravata više nije modna novost. Postala je dio načina na koji se kralj prikazuje.
Joseph-Siffred Duplessis, Luj XVI., 1777. Kraljevski portret pokazuje vratnu čipku kao potpuno integriran dio dvorske reprezentacije. Public domain / PD-Art.
Tri kralja, jedna promjena
Portreti triju francuskih kraljeva pokazuju više od promjene mode. Pokazuju promjenu statusa kravate.
Luj XIV. – kravata ulazi u kraljevsku sliku.
Luj XV. – kravata je dvorska norma.
Luj XVI. – kravata je tradicija.
Početak cijeloga niza posebno je zanimljiv zato što se događa upravo u desetljećima u kojima su hrvatski vojnici prisutni u francuskoj vojsci, njihovo se ime veže uz Royal-Cravates, a francuski jezik prihvaća riječ cravate za novu tkaninu oko vrata.
Na francuskom dvoru taj predmet dobiva nešto što nijedna vojna postrojba i nijedan rječnik sami nisu mogli dati: društveni autoritet.
Kraljevsko priznanje
Zato je 1667. dobra povijesna točka za govor o priznanju kravate.
Kravata postoji prije te godine. Mladi Luj XIV. prikazan je s njezinim ranim oblikom već 1648. Ali 1667. priča dobiva novu razinu: hrvatsko ime dobiva trajno mjesto u kraljevskoj vojsci kroz Royal-Cravates, a kravata postaje dio zrele reprezentacije Luja XIV. i njegova dvora.
Od tog trenutka njezin se europski put sve snažnije odvija i među kraljevima, aristokracijom i dvorovima.
Kravata nije trebala kraljevski dekret. Bilo je dovoljno da je kralj nosi.
