Na prikazima europskih bojišta od 1632. do 1648. flamanski slikar Peeter Snayers više puta bilježi hrvatske konjanike. Na Pressnitzu, Einbecku i Dachauu među obilježjima njihova izgleda jasno se pojavljuje rubac oko vrata ,detalj koji stručna literatura povezuje s nastankom kravate.

Povijest kravate čuva se i u slikama.

Na velikim bojišnim kompozicijama 17. stoljeća odjevni detalji nisu glavna tema, ali upravo zato mogu sačuvati dragocjen trag o tome kako su pojedine postrojbe izgledale i kako ih je tadašnja Europa prepoznavala.

Među najvažnijim slikovnim svjedočanstvima toga vremena nalaze se djela flamanskog slikara Peetera Snayersa, jednoga od vodećih majstora panoramskih prikaza bitaka. Njegove kompozicije nastajale su uz oslonac na vojne izvještaje, zemljovide i grafičke predloške, dok su u prvome planu često prikazani časnici, konjanici i vojnici u karakterističnoj odjeći.

Među njima su i Hrvati.

Njihovu prisutnost na nekoliko Snayersovih slika izrijekom potvrđuju stručni katalozi i muzejska literatura. Posebno je važan niz prikaza od Lützena 1632. do Dachaua 1648.: kroz gotovo čitav tijek Tridesetogodišnjega rata hrvatski se konjanici pojavljuju kao prepoznatljiva skupina, a na nekoliko slika oko vrata nose jasno vidljiv rubac.

Lützen, 1632.

Na Snayersovu prikazu bitke kod Lützena Hrvati su smješteni na lijevoj strani prvoga plana.

Hrvatski stručni katalog posebno izdvaja časnika na konju u crvenoj dolami obrubljenoj krznom, s buzdovanom kao znakom zapovjedničkog položaja.

Walter Kalina u svojoj analizi Snayersova ciklusa smatra da taj istaknuti konjanik za Snayersa predstavlja Giovannija Lodovica Isolanija, poznatog i kao Johann Ludwig von Isolani, zapovjednika Hrvata i cjelokupne carske lake konjice.

Takva formulacija važna je i za razumijevanje same slike. Snayers nije nužno stvarao portrete prema neposrednom promatranju pojedinih osoba. Kalina u istaknutom položaju konjanika prepoznaje slikarevu namjeru da u kompoziciji predstavi zapovjednika hrvatskih postrojbi.

Peeter Snayers, Bitka kod Lützena. Događaj: 1632.; slika: 1642. Reprodukcija: Wikimedia Commons, public domain.

Lützen je važan kao početak niza. Hrvati se u Snayersovu svijetu pojavljuju rano i vizualno prepoznatljivo, kao dio konjice koja na europskim bojištima ima vlastiti način ratovanja, opremu i izgled.

Somme, 1636.

Četiri godine poslije Hrvati se ponovno pojavljuju na prikazu prijelaza preko rijeke Somme.

Katalog Etnografskog muzeja smješta ih u donji desni dio kompozicije i posebno izdvaja hrvatskog konjaničkog časnika na sivom konju, s nadžakom kao znakom položaja.

Peeter Snayers, Prijelaz preko Somme. Događaj: 1. kolovoza 1636.; slika nastala nakon 1636. Reprodukcija: Wikimedia Commons, public domain.

Lützen i Somme zajedno pokazuju da prikaz hrvatskih konjanika kod Snayersa nije izoliran motiv.

Oni se vraćaju na različitim bojištima i u različitim fazama rata, uvijek kao jasno izdvojena sastavnica carske konjice.

Pressnitz, 1641.

Za povijest kravate posebno je važan Snayersov prikaz okršaja kod Pressnitza.

Lijevo od carskog vojskovođe Ottavija Piccolominija hrvatski stručni katalog identificira trojicu hrvatskih časnika. Jedan od njih oko vrata nosi jasno vidljiv bijeli rubac svezan u čvor.

Peeter Snayers, Okršaj kod Pressnitza. Događaj: 27. ožujka 1641.; slika: 1648. Reprodukcija: Wikimedia Commons, public domain.

Katalog navodi mogućnost da je rubac bio svilen i povezuje ga s višim položajem njegova nositelja.

Za povijest kravate najvažniji je sam prizor: hrvatski časnik sredinom 17. stoljeća prikazan je s tkaninom koja je omotana i vezana upravo oko vrata.

Nije riječ o kasnijoj rekonstrukciji. Rubac je dio slike nastale u neposrednoj blizini vremena koje prikazuje.

Einbeck, 1641.

Iste godine rubac se pojavljuje na još jednoj Snayersovoj kompoziciji.

U lijevom donjem dijelu Opsade Einbecka katalog Etnografskog muzeja izdvaja hrvatskog konjanika s crnim prsnim oklopom, crvenim pojasom i bijelim rupcem oko vrata.

Peeter Snayers, Opsada Einbecka. Događaj: listopad 1641.; slika: 1644. Reprodukcija: Wikimedia Commons, public domain.

Identifikaciju hrvatskog konjanika potvrđuje i austrijska stručna literatura. Walter Kalina u analizi iste slike izrijekom navodi Hrvata i ističe njegovu karakterističnu odjeću.

Pressnitz i Einbeck tako daju dva međusobno bliska slikovna traga iz 1641. godine: hrvatske konjanike s bijelim rupcem oko vrata.

Dachau, 1648.

Na samome kraju Tridesetogodišnjega rata Snayers ponovno prikazuje hrvatske konjanike.

U djelu Die Affäre bei München, koje prikazuje prepad kod Dachaua 5. listopada 1648., carski konjanici vode zarobljene švedsko-francuske vojnike prema prvome planu.

Peeter Snayers, Die Affäre bei München / Prepad kod Dachaua. Događaj: 5. listopada 1648.; slika nastala nakon 1648. Reprodukcija: Wikimedia Commons, public domain.

Kalina među konjanicima izrijekom navodi Hrvate te oko Piccolominija prepoznaje više hrvatskih zapovjednika.

Hrvatski stručni katalog dodatno izdvaja dvojicu hrvatskih konjanika u crvenim kaputima s crnim rupcima oko vrata.

Detalj istoga prizora: hrvatski konjanik u crvenoj odjeći s tamnim rupcem oko vrata.

Bijeli rupci s prikaza iz 1641. i crni rupci iz 1648. ne govore o jedinstvenom, propisanom obliku.

Njihova je vrijednost upravo u nečemu drugom: na različitim mjestima, u različitim godinama i na različitim Snayersovim kompozicijama ponavlja se isti odjevni naglasak – tkanina nošena oko vrata hrvatskog konjanika.

Trag koji se ponavlja

Vrijednost Snayersova ciklusa upravo je u kontinuitetu.

Od Lützena 1632. preko Somme 1636. i dvaju prikaza iz 1641. do Dachaua 1648., hrvatski konjanici pojavljuju se tijekom gotovo cijeloga Tridesetogodišnjega rata.

Na Pressnitzu, Einbecku i Dachauu uz njih se jasno pojavljuje i rubac oko vrata.

Taj slikovni trag podudara se s pisanom stručnom literaturom o hrvatskim postrojbama.

Povjesničar Michael Weise, opisujući njihovu karakterističnu odjeću, upravo rubac oko vrata ističe kao jedan od najdugovječnijih i najutjecajnijih atributa povezanih s Hrvatima. Uz njegovu praktičnu ulogu – zaštitu od znoja i prašine te mogućnost uporabe pri povezivanju rana – taj će odjevni detalj dobiti i život koji će daleko nadživjeti vojni svijet iz kojega je potekao.

Tako se slikovni i pisani tragovi susreću na istome mjestu: oko vrata hrvatskog konjanika.

Od bojišta prema europskoj modi

Snayersove slike nastaju upravo u desetljećima tijekom kojih hrvatsko ime sve snažnije ulazi u zapadnoeuropski vojni svijet.

U Francuskoj će riječ cravate najprije označavati hrvatskog vojnika, a potom i vratni povez koji se s njime povezuje. Tijekom druge polovice 17. stoljeća taj će se povez odmaknuti od vojnog okruženja i ući u dvorsko i civilno odijevanje.

Snayers nije slikao povijest kravate. Slikao je vojne događaje svojega vremena.

Upravo zato njegova djela imaju posebnu vrijednost za njezinu povijest. Na njima ne gledamo kasniju predodžbu o tome kako su hrvatski konjanici navodno izgledali, nego niz prikaza nastalih u 17. stoljeću na kojima se isti detalj vraća uz iste postrojbe.

Prije nego što će kravata postati dvorska moda, ona se pred nama pojavljuje kao rubac hrvatskog konjanika.

Rani tragovi

Jedna slika može biti slučajnost. Snayersov niz to više nije.

Lützen, Somme, Pressnitz, Einbeck i Dachau prate hrvatske konjanike od 1632. do posljednje godine Tridesetogodišnjega rata.

Na trima od tih bojišta njihov rubac oko vrata jasno je vidljiv.

Nekoliko desetljeća poslije isti će se položaj tkanine oko vrata nalaziti u sasvim drugom okruženju – na europskim dvorovima.

Na Snayersovim bojištima kravata još nije dvorski kod. Još nije simbol formalnosti. Još nije predmet kakav danas poznajemo.

Ona je prije svega prepoznatljiv detalj hrvatskog konjanika.

Detalj iz kojega će Europa razviti jedan od svojih najtrajnijih odjevnih simbola.

Izvori i literatura

• Vladimir Brnardić (ur.), Hrvati – ljudi iza mita. Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi, Etnografski muzej Zagreb, 2020. Posebno poglavlje o Tridesetogodišnjem ratu i Hrvatima (Vladimir Brnardić, Filip Hren, Damir Stanić).

• Michael Weise, „Die kaiserlichen Kroaten im Dreißigjährigen Krieg“, u: Robert Rebitsch, Lothar Höbelt i Erwin A. Schmidl (ur.), Vor 400 Jahren – Der Dreißigjährige Krieg, Innsbrucker Historische Studien 32, Innsbruck University Press, 2019., str. 107–115.

• Walter Kalina, „Die Piccolominiserie des Pieter Snayers – Zwölf Schlachtengemälde im Wiener Heeresgeschichtlichen Museum“, u: Robert Rebitsch, Lothar Höbelt i Erwin A. Schmidl (ur.), Vor 400 Jahren – Der Dreißigjährige Krieg, Innsbrucker Historische Studien 32, Innsbruck University Press, 2019., str. 199–222. Tekst je ranije objavljen u Viribus Unitis, Jahresbericht des Heeresgeschichtlichen Museums 2005, Wien, 2006.