Postoje riječi koje jednostavno imenuju predmet. I postoje riječi koje u sebi nose čitavu priču. Engleska riječ tie u prvi plan stavlja funkciju: ono što se veže. Riječ cravat otvara širi prostor. U njoj je sačuvan trag hrvatskoga imena, povijesni put kravate i vrijednosti koje je taj predmet nosio od svojih početaka.

Zato cravat nije tek druga riječ za tie.

Ona je riječ trudna poviješću i vrijednostima.

Obnoviti riječ koja pamti

Na Međunarodni dan kravate, 18. listopada 2008. godine, Academia Cravatica uputila je engleskom govornom području poziv na uporabu riječi cravat. Dokument je nosio izravan naslov: The Cravat Instead of a Tie and Necktie.

Smisao te inicijative nije u natjecanju dviju riječi. Riječ je o obnovi naziva koji uz predmet čuva i njegovu biografiju.

Cravat nije nestao iz engleskoga jezika. I danas se upotrebljava, ponajprije za posebne, šire ili mekše vezane oblike vratne tkanine, a ponekad i kao profinjeniji naziv za kravatu. Njegova prisutnost, međutim, može biti mnogo šira od označavanja jednoga posebnog oblika.

Jer cravat nije samo naziv. To je riječ koja pamti.

Nastala je iz francuskoga naziva za Hrvate, prepoznatljive po rupcima koje su hrvatski vojnici nosili oko vrata. Naziv se s ljudi prenio na predmet, a zatim se proširio europskim jezicima. U francuskom cravate, njemačkom Krawatte, talijanskom cravatta i brojnim srodnim oblicima isti je korijen ostao uobičajenim nazivom za kravatu.

U engleskome je prevladao tie. Ali cravat je ostao riječ koja otvara povijest.

Prije mode bila je veza

Kravata nije bila prazan odjevni predmet kojemu su vrijednosti dodane tek poslije.

One su u njezinoj priči bile prisutne od početka.

Rubac oko vrata nije označavao samo način odijevanja. Bio je i osobni znak, povezan s ljubavlju, privrženošću i obvezom. U priči o zaručništvu žena ga daruje muškarcu kao vidljiv znak nevidljive veze: obećanja koje je prihvaćeno i odnosa koji se nosi blizu srca.

U počecima kravate zato nije prisutan samo muškarac koji je nosi. Prisutna je i žena koja je daruje, bira ili veže te joj daje osobno značenje.

Prije nego što je postala dijelom europske mode, kravata je bila znak odnosa među ljudima.

U njoj su se već susretali ljubav i odgovornost, slobodan izbor i preuzeta obveza, osobni osjećaj i njegova javna potvrda.

Kravata nije nastala kao puki znak formalnosti. Takvom se može učiniti tek kada se zaboravi značenje koje nosi.

Vrijednosti koje se nastavljaju otkrivati

Kravata je tijekom stoljeća mijenjala oblik, materijal i način vezivanja. Ulazila je u različite društvene sredine, od dvora i diplomacije do građanskoga i poslovnog života. U njoj su se prepoznavala značenja dostojanstva, pripadnosti, odgovornosti, slobode, ljepote i poštovanja prema drugome.

Ta značenja nisu nastala tek u trenutku kada su bila imenovana.

Njihove su osnove već postojale u prvotnoj vezi između osjećaja, dara i obveze.

Ljubav već podrazumijeva odnos prema drugome. Obećanje u sebi nosi odgovornost. Zaručništvo povezuje slobodan izbor i prihvaćenu obvezu. Dar istodobno izražava bliskost i priznaje jedinstvenost osobe kojoj je namijenjen. Ljepota rupca nije odvojena od poruke koju prenosi.

Kasnija su vremena ta značenja prepoznavala, razvijala i izražavala na nove načine. Taj proces traje i danas. Svako razdoblje u kravati može otkriti novu vrijednost, jer njezina simbolika nije zatvorena niti dovršena.

Kravata može govoriti o odnosu prema osobi koja ju je darovala, prema događaju zbog kojega je nosimo, prema ljudima pred kojima se pojavljujemo i prema zajednici kojoj pripadamo.

Može označavati osobni izbor, ali i svijest o drugome.

Može izraziti pripadnost, a da pritom ne poništi individualnost.

Može biti znak dostojanstva bez nametnutosti i znak svečanosti bez prazne formalnosti.

Kravata postaje tek formalnost onda kada prestanemo čitati značenja koja nosi.

Funkcija i značenje

Kada kažemo tie, u prvi plan dolazi radnja.

Nešto se veže.

Kada kažemo cravat, otvara se priča.

Tko je predmet nosio? Tko ga je darovao? Što je značio onome tko ga je primio? Kako je osobna gesta postala dijelom europske mode, a zatim jednim od najprepoznatljivijih predmeta svjetskoga odijevanja?

Tie jasno imenuje ono što nosimo oko vrata.

Cravat nas poziva da razumijemo što taj predmet nosi u sebi.

U tome je snaga riječi koju je Academia Cravatica željela obnoviti. Ne zato da bi se iz jezika uklonio svakodnevni naziv, nego da bi uz njega ponovno snažnije živjela riječ koja povezuje predmet s njegovim podrijetlom i značenjem.

Riječ koja povezuje

Kravata je odavno postala univerzalna. Nose je ljudi različitih jezika, kultura i životnih iskustava. Upravo zato njezina povijest nije zatvorena u zemlji iz koje je krenula.

Hrvatski trag u riječi cravat početak je priče, a ne njezina granica.

Iz jednoga rupca razvio se svjetski simbol. Iz osobnoga znaka nastao je predmet u kojem se i dalje mogu prepoznavati ljubav, dostojanstvo, odgovornost, sloboda, pripadnost i ljepota.

Te vrijednosti nisu kravati dodane izvana. One su se tijekom vremena sve jasnije otkrivale u onome što je već nosila.

Obnoviti riječ cravat zato znači obnoviti pažnju prema toj širini.

Podsjetiti da iza tkanine postoji priča.

Iza čvora odnos.

Iza načina odijevanja odluka o tome kako pristupamo drugima i svijetu.

Tie govori kako se predmet veže.
Cravat govori što nas povezuje.

Polazište članka: apel Academia Cravatica „The Cravat Instead of a Tie and Necktie“, 18. listopada 2008.