Academia Cravatica

Sve o modi, kulturi i aktualnostima o kravati u svijetu.
Academia Cravatica je neprofitna ustanova koja se bavi proučavanjem, čuvanjem i unapređivanjem kravate kao pokretne hrvatske i svjetske baštine.

OBLJETNICE

2017. – 350 godina od preustroja elitne konjaničke pukovnije Royal Cravates

2019. – 400 godina od prvoga spomena Hrvata (Crabat) u sklopu Carske vojske

2022. – 400 godina od portreta Ivana Gundulića s kravatom

Otkada ljudi vežu kravatu oko vrata?

Premda sasvim precizan odgovor nije moguće dati, o prebogatoj povijesti toga odjevnoga predmeta postoji niz svjedočanstava – izravnih i posrednih – koje Academia Cravatica nastoji kontinuirano istraživati, publicirati i jasno komunicirati kako bi važnost i značenje kravate došli do punoga izražaja.

Dakako, sami počeci kravate i njihovi prapočeci – u kojima se može govoriti o nastanku kravate – zastrti su prohujalim vjekovima. Oni su u etnografskim slojevima naroda koji je vezan za prostore povijesnih hrvatskih zemalja, a očituju se u narodnim nazivima za čvorovane rupce koje su nosili i muškarci i žene. Riječ je o podgutnici, rupčeku, poši, facolu i drugim nazivima koje nalazimo u više od pedeset hrvatskih narodnih nošnji u zemljopisnom rasponu od Slavonije, Središnje Hrvatske do Istre i duž Hrvatskoga priobalja. Dapače, i kod hrvatske dijaspore kao što su prostori Gradišća, Moldavije, Rumunjske, Molisea itd.

Uostalom, zar nije riječ upravo o rupcu svezanom u čvor kada taj predmet na hrvatskim konjanicima biva uočen i okršten!? Imenovanje je, dakle, onaj trenutak u dijakronijskome presjeku koji možemo preciznije izdvojiti iz slijeda događaja.

Zato je važno istaći nekoliko godina na kojima u 2017. i godinama koje slijede zasnivamo visoke obljetnice.

Historiografija bilježi 1619. u kojoj nalazimo prvi spomen Hrvata u sklopu Carske vojske u jednoj od prvih bitaka Tridesetogodišnjega rata (u tzv. Sukobu kod Zablatha). Kao ilustraciju učestale i neizbježne nazočnosti hrvatskih postrojbi izdvojimo i godinu 1627. kada je ustrojena Pukovnija Stjepana Dragije (Dragića), jedna od više desetina pukovnija. Zastava te pukovnije – s devizom „Uzdanje moje je u Boga“ – čuva se u Vojnom muzeju u Štokholmu. U tom smislu nedvojbeni svojevrsni vrhunac predstavlja godina 1667. kada je francuski kralj Luj XIV dao preustrojiti elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata (Royal Cravates).

U spomen na tu slavnu epopeju hrvatskih vojnika Academia Cravatica ustrojila je Kravat-pukovniju. Ne isključivo kao sjećanje na francusku regimentu koja je osnovana još 1643., nego na sve jedinice i na svakoga vojnika koji je pronosio ime Hrvata koje je postalo eponim za određene vojne postrojbe.

No vojna je povijest – koja se nadovezuje na etnologiju i antropologiju hrvatskih zemalja – tek jedan, doduše, iznimno važan te stoga neizostavan segment povijesti o kojoj je ovdje riječ. Njemu valja pridružiti diskurs o modi, o diplomaciji, o društvenoj moći, o simbolici. Tek kada i te slojeve uključimo u naše razmatranje, možemo govoriti o cjelovitome uvidu u povijest i značenje kravate.

U godini pred nama – ljeta gospodnjega 2017. – navršava se 350 obljetnica gore-spomenutoga osnivanja elitne regimente Kraljevskih Hrvata (Royal Cravates). Nedvojbeno važan datum koji zavrjeđuje da ga se sjetimo ne samo kao činjenicu iz vojne povijesti, nego da nas podsjeti kako je u to vrijeme kravata već bila prihvaćena na francuskom dvoru; u vrijeme Luja XIII, oca budućega kralja Luja XIV (rođenoga 1638.) čiji portret u dječačkoj dobi to nedvojbeno potvrđuje.

Međutim, podsjetimo se i na portret Ivana Gundulića, nastao 1622., u pjesnikovoj trideset i trećoj godini. Oko vrata mu je omotana dugačka tkanina koja predstavlja jednu od niza varijanti koje danas okupljamo i podrazumijevamo pod pojmom kravata. Takvo odijevanje, dostojanstveno, ali skromno – što je nadasve karakteristično za dubrovačko shvaćanje reprezentacije – pokazuje kako su Dubrovčani, u vrijeme dok se u drugim zemljama još nose kruti ovratnici, bili samosvojni i u pogledu odijevanja i mode.

Trenutak je da, s usvojenim povijesnim saznanjima, istaknemo globalnu važnost kravate, njenu jedinstvenu simboličku vrijednost.

Academia Cravatica

Kravata, lula i kućni ogrtač definiraju mušku eleganciju.

Clark Gable

Pravi će gospodin svoju kravatu uvijek pravilno nositi.

Noel Coward

Kada ujutro vežem kravatu, čini mi se da donosim ideološku odluku.

Umberto Eco

Kravata je princip moralnog reda. To je jedna vrsta potvrde onoga što jeste ili pak onoga što biste htjeli biti.

Domenico Rea

Melankolično je živjeti bez kravate, vrhovnog uresa, ne manje važnog za čovjeka od njegove vlastite kralježnice.

Vittorio Sgarbi

Kada zavežeš kravatu bez očeve pomoći, to znači da si odrastao.

Alessandro di Robilant

Kravata je simbol, dokaz o stupnju mašte koju posjeduje pojedini muškarac. I kravata, a ne odijelo, je ta koja određuje ukus onoga koji ju nosi.

Jean Louis Dumas

Recite mi da sam krivo shvatio šalu, ali mi nemojte reći da sam pogriješio u odabiru kravate.

David Niven

Onaj kome netko stane na kravatu, sam je kriv jer je prethodno kleknuo.

Karl Lagerfeld

Da je Freud gledao kravate svojih pacijenata, ne bi imao potrebu da mu pričaju svoje snove.

Luca Goldoni

La Cravate, c¸est I homme.

Honore de Balzac

Dobro zavezana kravata prvi je ozbiljan korak u životu muškaraca.

Oscar Wilde