Šibenik je svoju 950. obljetnicu obilježio, pored niza drugih manifestacija, kolekcijom kravata. Na inicijativu Šibenčanke Jagode Sablić i od nje upućeni poziv odazvali su se ne samo građani Šibenika, nego i pojedinci iz široka svijeta – iz europskih i američkih zemalja, iz Australije i Novog Zelanda. Odazvali su se sportaši i znanstvenici, glumci i pjevači, likovni umjetnici i glazbenici, gradski vijećnici i drugi političari. Nameće se pitanje: a zašto baš Šibenik? Zar ne bi i neki drugi grad mogao na taj način obilježiti svoj rođendan ili bilo što drugo?
Dakako da bi jer svatko se može poslužiti kravatom. Ona pripada svima, prihvaćena je posvuda (ili skoro posvuda), naprosto globalno. Međutim, Hrvatska, odnosno hrvatski gradovi ipak imaju barem mrvicu razloga više da to učine. A on proizlazi iz jednostavne činjenice – kravata potječe od Hrvata. Zato je možemo predstaviti sloganom Marijana Bušića: „Hrvatska, a tako svjetska!“ Odnosno: „Svjetska, a ipak hrvatska!“ Pritom ne zaboravimo: kravata je na samome početku bila u čvor svezani rubac. Nema mjesta muškoj isključivosti.
Nameće se još jedno pitanje: nije li mogao umjesto kravate poslužiti neki drugi predmet čije bi primjerke građani prikupljali u istu svrhu? Dakako da jest, ali niti jedan drugi predmet ne posjeduje simbolički potencijal poput kravate. Jedino se kroz nju pojedinac u tako sažetoj mjeri izražava (i kroz njezin izostanak, naravno), iznosi svoju osobnost na vidjelo, ponekad i vlastiti stav.
Imajući na umu navedena dva razloga, zaključimo kako su ovako nastala kolekcija kravata „Šibenik 950“ te istoimena izložba rezultat kolektivne umjetničke geste svih pojedinaca koji su željeli pridonijeti proslavi grada Šibenika. Snažno, pak, vizualno djelovanje izložbe posljedica je skupno predstavljene istovrsne množine, dojmljive količine okupljene na jednome mjestu. Usporedo sa takvom velikom, sveobuhvatnom predodžbom, nadaje se interes za pojedinačno: konkretno, čija je ovo kravata?
Sveza na relaciji osoba – kravata je uvijek na djelu!
Nikola Albaneže