Kravat pukovnija u sklopu izložbe Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi

“Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi” izložba je koja je postavljena u Etnografskom muzeju, u Zagrebu, a kojom se govori o dramatičnom 17. stoljeću, kada za vrijeme Tridesetogodišnjega rata (1618–1648) hrvatski ratnici u većem broju dolaze na europska bojišta, a njihovo ime uskoro nadrasta geografske i etničke okvire. Ono postaje sinonimom za rod vojske – lako konjaništvo koje se tada, bez obzira na porijeklo njegovih pripadnika, počinje nazivati Hrvatima. Ime se iz carske vojske Habsburgovaca proširilo i na postrojbe lake konjice u španjolskoj, bavarskoj, francuskoj i saskoj službi. Osim roda vojske hrvatsko ime počinje označavati i jedinstven odjevni predmet koji su hrvatski konjanici nosili oko vrata – rubac vezan čvorom, koji se uskoro s francuskoga kraljevskoga dvora svijetom proširio kao modni dodatak a la Kravat, današnja kravata.

U sklopu ove izložbe, dio eksponata ustupila je ustanova Academia Cravatica, koja zajedno sa svojom Počasnom satnijom Kravat pukovnije oživljava povijesne početke kravate i vojno-povijesnu tradiciju pukovnije Royal-Cravates.

Malo je ljudi s imenom i prezimenom iza izraza „hrvatski vojnici ili, preciznije, hrvatski laki konjanici 17. stoljeća”. Oni se spominju u povijesnim knjigama u sastavu „hrvatskih pukovnija” i dijelom su – u sklopu naracije o Tridesetogodišnjemu ratu (1618 – 1648) – vojne moći isprva carskih postrojbi, no kasnije ih nalazimo i kao pripadnike francuske armije. To su oni isti hrvatski vojnici koje se navodi – kada nam naracija o nastanku kravate kazuje o presudnoj ulozi Luja XIV. u njenom modnom prihvaćanju i europskom širenju – kao donosioce novoga stila jer: „ugledavši na njima u čvor svezane rupce, Francuzi ih po njima imenuju à la cravate!”
Među tim uglavnom bezimenim ratnicima, malobrojni su zabilježeni po krsnom imenu; to su tek poneki zapovjednici. Među tim malobrojnima – za koje će, nadajmo se, historiografija na svjetlo dana iznijeti još poneka saznanja – izdvaja se ime Janka Šajatovića Krabata. Krabat, doduše, nije sudjelovao u sveeuropskome sukobu i nije krenuo na zapad, on je poslan u službu dresdenskome knezu. Do pred koju godinu o njemu se gotovo ništa nije znalo; no arhivska istraživanja (dr. Hans-Jurgen Schrotter) pridala su mu obrise, utjelovila ga kao stvarnu, povijesnu osobu. No iako se nije znalo tko je doista Krabat, on je već odavno ušao u legendu i njemačku literaturu, prerastao u mit do te mjere da se njime brendiraju ne samo proizvodi, nego jedna čitava njemačka regija.
“U zagrebačkome Etnografskom muzeju upravo traje izložba „Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi”. Prije nepune tri godine izložba „Krabat – Čovjek. Mit. Brend” postavljena je u bila u njemačkome gradu Bautzenu. I dok se je njemačka prezentacija koncentrirala na lik Krabata, zagrebačka je proširila pogled na djelovanje hrvatskih vojnika širom Europe.
Osim preklapanja same teme, još jedna pojedinost povezuje dvije izložbe. Iz Bautzena je, naime, na posudbu stigla statua Krabata u prirodnoj veličini; na njemu je i dalje časnički rubac koji su u njemački grad donijeli pripadnici Kravat-pukovnije te ga svezali uoči samoga svečanog otvorenja. Krabat za promociju kravate ima dvostruku važnost. Ponajprije, u etimologiji njegova imena potvrđuje se hrvatsko podrijetlo kravate, a osim toga on svojim životom ukazuje na one ljudske vrijednosti koje simbolizira kravata – dostojanstvo osobe te slobodu i obvezu djelovanja”, ističe Nikola Albaneže, voditelj muzeoloških projekata ispred ustanove Academia Cravatica.

Pozivamo vas da posjetite izložbu “Hrvati – ljudi iza mita – Janko Šajatović Krabat i hrvatske garde u Europi” koja traje do 10. travnja 2020.