Vijesti
Čestitamo Dan kravate – dan svečanosti i zajedništva!
Prije pet godina, 18. listopada 2003. godine, u Puli je izvedena autorska instalacija Marijana Bušića „Kravata oko Arene“, koju je kao vrhunski svjetski spektakl putem svjetskih TV postaja vidjelo više od milijardu ljudi. Ocijenjeno je kako je to bio najambiciozniji, najosmišljeniji koncept i projekt promocije hrvatskog identiteta u svijetu. Ustanova Academia Cravatica od tada svake godine 18. listopada obilježava Dan kravate.
„Vertikala kravate simbolizira ljudsku vertikalu – ljudsko dostojanstvo i samosvijest, trenutke svečanosti i slavljenja, uspješnost i poslovni duh…“, ističe Marijan Bušić, začetnik projekta Hrvatska – Domovina kravate.
Dan kravate – dan svečanosti i zajedništva i ove će se godine svečano obilježiti diljem Hrvatske društvenim i kulturnim događanjima, te vezivanjem kravate na spomenike hrvatskih velikana. S obzirom na očekivanje sutrašnje pozitivne odluke Hrvatskoga sabora o proglašenju Dana kravate u RH, središnja proslava upriličuje se u Zagrebu, 18. listopada 2008., na Trgu bana Jelačića, jednosatnim programom s početkom u 12 sati. Uoči početka programa, u 11:40 h priređuje se zabavno – nagradna igra s pitanjima o povijesti kravate i pokazivanjem umijeća vezanja čvora kravate.
12:00 h - scenska igra „Prva kravata“ (izvodi glazbeno plesna skupina umjetnika, režija Adam Končić)
12:15 h - program „Dijete i kravata“ - djeca iz Dječjeg vrtića Botinec recitiraju, pjevaju i vezuju kravatu
12:25 h - pozdravni govori i čestitanje Dana kravate (predstavnici društveno – političkog života Zagreba i Hrvatske, te predstavnici ustanove Academia Cravatica)
12:35 h – ansambl LADO izvodi splet plesova i pjesama u hrvatskim narodnim nošnjama koje kao sastavni element imaju čvorovani rubac – kravatu (prema ideji Marijana Bušića)
Dan kravate svečano će se obilježiti i u raznim dijelovima svijeta (Crnoj Gori, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Australiji…). Primjerice, „Tie Society of Australia“ u Sidneyu upriličuje svečanu večeru za pedesetak uglednih uzvanika, na koju su pozvani generalni konzuli Hrvatske i Kine, s jedne strane zemlje koja je svijetu dala kravatu, s druge strane, zemlje koja danas proizvodi najviše kravata.
„Dan kravate u RH“ - glasovanje u Hrvatskom saboru 17.10. Sutra, 17. listopada 2008., dan uoči Dana kravate, u Hrvatskom saboru glasovat će se o prijedlogu proglašenja „Dana kravate u Republici Hrvatskoj“. U jučerašnjoj saborskoj raspravi iskazana je podrška tom prijedlogu. U opsežnom obrazloženju Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, ističe se kako hrvatsko podrijetlo kravate potvrđuju domaći i svjetski znanstveni izvori. Kravata je jedini hrvatski simbol univerzalno poznat i cijenjen, a istodobno prepoznatljiv kao hrvatski; također je simbol Europe i nekih ključnih civilizacijskih vrijednosti, navodi se u obrazloženju (cjeloviti tekst obrazloženja u prilogu). Hrvatska se s kravatom i kravatološkim projektima ne samo predstavlja svijetu, već s njime i komunicira, iskazujući tako težnju za otvorenošću i razmjenom kulturnih vrijednosti s drugim narodima.
Prije pet godina, 18. listopada 2003. godine, u Puli je izvedena autorska instalacija Marijana Bušića „Kravata oko Arene“, koju je kao vrhunski svjetski spektakl putem svjetskih TV postaja vidjelo više od milijardu ljudi. Ocijenjeno je kako je to bio najambiciozniji, najosmišljeniji koncept i projekt promocije hrvatskog identiteta u svijetu. Ustanova Academia Cravatica od tada svake godine 18. listopada obilježava Dan kravate. „Vertikala kravate simbolizira ljudsku vertikalu – ljudsko dostojanstvo i samosvijest, trenutka svečanosti i slavljenja, uspješnost i poslovni duh…“, ističe Marijan Bušić, začetnik projekta Hrvatska – Domovina kravate.
Povodom Međunarodnog dana kravate 18. listopada pozivamo sve korisnike i govornike engleskog jezika da čvorovani rubac oko vrata nazovu prvotnim imenom the cravat umjesto tie ili necktie.
Modu nošenja čvorovanog rupca – kravate, kao i riječ „cravate“ – u obliku „the cravat“, u Englesku je prenio Charles II, po povratku iz egzila, 1660. godine. Kasnije, iz fraze „to tie the cravat“ razvili su se u engleskom jeziku novi nazivi za kravatu – „tie“ i „necktie“. Prvotni naziv „the cravat“ danas u engleskom jeziku ima reducirano značenje i označava šal koji je opušteno vezan oko vrata, najčešće stavljen unutar košulje. S obzirom da je riječ „kravata“ izvorni naziv za čvorovani rubac te prihvaćen u većini svjetskih jezika, Academia Cravatica predlaže da se i u engleskom jeziku za kravatu, umjesto riječi „tie“ i „necktie“ reafirmira prvotni naziv „the cravat“… Etimologija riječi cravat ima hrvatske korijene. Pojam cravate, kao oznaka za rubac, kravatu koji su vrijeme Tridesetogodišnjeg rata hrvatski vojnici nosili čvorovanu oko vrata, ulazi u francuski leksik sredinom XVII stoljeća, u vrijeme kralja Luja XIV. Naime, u to su vrijeme Francuzi Hrvate nazivali les cravates, dok je njemački termin glasio Krawaten. (iz knjige „Kravata – hrvatski ures na vratu svijeta“, D. Načinović, AC, 2007.)
The necktie (or tie) is a long piece of cloth worn around the neck, resting under the shirt collar and knotted at the throat. The modern necktie, ascot and bow tie are descended from the cravat. (http://en.wikipedia.org/wiki/necktie)
U ime AC
Marijan Bušić, ravnatelj
Iako se do sada vjerovalo kako je francuski kralj Luj XIV na jednom portretu nastalom krajem 16. stoljeća prvi koji na nekoj slici nosi kravatu, odnosno rubac kao njezinu preteču, sada je očito da je najstariji portret sa nositeljem kravate ipak nastao u jednom hrvatskom gradu. Riječ je dakako o Dubrovniku. Naime, nedavno je otkriveno da slavni dubrovački pjesnik Ivan Dživo Gundulić na portretu iz 1622. godine koji se čuva u Kneževu dvoru, oko vrata nosi rubac koji se vezivao poput kravate. Ta spoznaja daje nove naglaske o liku dubrovačkog velikana Gundulića, ali nove činjenice ujedno rasvjetljuju još jednom i podrijetlo kravate.
Sve to zapravo znači da se u Dubrovniku kravata počela nositi čak 55 godina prije nego u Francuskoj, a sada za to postoji i konkretan dokaz. Iako je spomenuti Gundulićev portret godinama izložen u Kneževu dvoru, zanimljivo je kako se sve do sada nije uočilo da veliki pjesnik ne nosi obični rubac već upravo kravatu. «Dubrovnik je jedan od najvećih hrvatskih brandova, jednako kao i kravata, a ovim otkrićem ta se dva branda još više nadopunjuju», istaknula je među ostalim na konferenciji za novinare priređenoj u atriju dubrovačke palače Sponza povodom tog otkrića, Mirta Hansal iz Odnosa s javnošću ustanove „Academia Cravatica». Osim toga, Dubrovnik i kravata su ujedno svaki za sebe i višestoljetna priča o slobodi.
Uz taj ekskluzivitet, u Dubrovniku je spomenuto kako je nedavno također otkriven i zemljovid iz 17. stoljeća koji se odnosi na područje Slavonskog Broda, a na kojemu je vidljivo da je jedna utvrda nazvana Cravatten Statt. «Zemljovid je izradio nizozemski kartograf Nikola Sparr de Bensdorf, a u nastojanju da zabilježi što precizniji raspored vojnih snaga Habsburške monarhije prema Osmanskom carstvu, kako konjice i pješaštva tako i zapovjednog mjesta u sklopu utvrde za razdoblje od 10. do 12. listopada 1697. godine, unio je i brojne toponime. Upisao je među ostalim i naziv utvrde ‘Cravatten Statt’. Taj je oblik u arhaičnom njemačkom jeziku označavao hrvatski grad dok ga danas nalazimo u više jezičnih varijanti kao naziv za kravatu. Iz svega je neosporno da kravata potječe od Hrvata», naglasio je u palači Sponza povjesničar umjetnosti i kustos Muzeja kravate u osnivanju, Nikola Albaneže.
No, tu svakako nije kraj novim povijesnim i drugim otkrićima i zanimljivostima vezanima uz podrijetlo kravate kao ni uvijek jedinstvenim projektima «Academie Cravatice» kao istinskog promicatelja branda ‘Croata’, zahvaljujući kojima kravata diljem svijeta postaje sve više prepoznatljiva kao jedan od najizvornijih hrvatskih brandova.
Renata Debeljak
Nacionalni ansambl Lado izveo je splet hrvatskih plesova u narodnoj nošnji s kravatom, u zagrebačkom Oktogonu, 13. listopada (subota) 2007., u 12 sati.
Plesači – pjevači izveli su kraći (15 – minutni) program – fragmente pjesme, svirke i plesa, „šećući“ hrvatskim krajevima koji u svom tradicijskom ruhu imaju rubac – kravatu: Primorje, Međimurje, Baranja, Turopolje, Boka Kotorska, zagrebačko Prigorje… Predstavnica ustanove Academia Cravatica Sanda Lončar, osvrnula se na vrijednosti hrvatske tradicijske nošnje, u kojoj je prisutan i čvorovani rubac – kravata.
Široj javnosti nedovoljno je poznat podatak da u hrvatskoj tradicijskoj kulturi ima čak četrdesetak muških i dvadesetak ženskih narodnih nošnji, u Hrvatskoj i drugim krajevima gdje žive Hrvati, koje kao obvezni element imaju rubac – kravatu.
Povodom obilježavanja Dana kravate u Republici Hrvatskoj, te zbog iznimno velikog zanimanja publike, u četvrtak, 18. listopada 2007. u 19.30 sati u HNK Ivana pl. Zajca umjesto „Judite“ izvedena je komična opera „Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca, pod dirigentskim vodstvom Ive Lipanovića, a u režiji Krešimira Dolenčića. Sudjelovali su: Ivica Čikeš, Nelli Manuilenko, Valentina Fijačko, Miljenko Đuran, Mirko Čagljević, Marko Fortunato, Antonio Haller, Oxana Brandiboura, Leonid Antontsev, zbor i orkestar Opere i ansambl Baleta HNK Ivana pl. Zajca.
Na inicijativu Academije Cravatice i „Croate“ Dan kravate ove je godine obilježen nizom kulturnih događanja i sadržaja u mnogim hrvatskim gradovima. U Rijeci su, između ostalog, na spomenicima hrvatskih velikana, spomenik Frana Supila ispred zgrade „Novog lista“ i bistu Ivana pl. Zajca u Kazališnom parku, vezane velike kravate.
Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, prihvatio je visoko pokroviteljstvo Dana kravate.
http://www.hnk-zajc.hr
Dan kravate 18. listopada neće se samo slaviti u Hrvatskoj, domovini kravata. Japan, Egipat, Italija i Njemačka samo su neke od zemalja, koje se spremaju proslaviti Dan kravate.
Posebno interesantno, bit će na Cruiserima , koji će se na taj dan zateći na vrlo zanimljivim turističkim destinacijama, gdje će na prigodan način posada ali i gosti na Cruiseru obilježiti Dan kravate.
Academia Cravatica utemeljena je 1997. godine, s misijom promicanja kravate kao dijela hrvatske, europske i svjetske kulturne baštine te posebnog medija komunikacije. Kravata je jedini hrvatski simbol univerzalno poznat i cijenjen, a istodobno prepoznatljiv i priznat kao hrvatski simbol. Hrvatsko podrijetlo kravate, utemeljeno na povijesnim, etnološkim i lingvističkim činjenicama, potvrđuju svjetske enciklopedije i drugi znanstveni izvori. S druge strane, brojni projekti ustanove Academia Cravatica u zadnjih deset godina promovirali su Hrvatsku - domovinu kravate u svjetskim razmjerima. Primjerice, instalacija Kravata oko Arene u Puli, 18. listopada 2003. godine, izvedena je kao vrhunski svjetski spektakl, koji je putem svjetskih televizija vidjelo više od milijardu ljudi. Ocijenjeno je kako je to bila dosad najambicioznija promidžba hrvatskoga identiteta u svijetu. Tom instalacijom, s najvećom kravatom na svijetu, simbolički je povezano antičko i suvremeno doba, a crvenom bojom kravate svijetu je upućena poruka ljubavi i suživota među ljudima i narodima.
Hrvati su svijetu podarili kravatu, ali su je drugi narodi dalje njegovali, razvijali i usavršavali. Primjerice, Amerikanci su koncipirali kravatu u tri dijela i tako je tehnološki usavršili. Ali najznačajniji doprinos razvoju kravate dali su Francuzi, Englezi i drugi europski narodi. Stoga je kravata i simbol Europe. To se očituje i u već uobičajenoj praksi Europske Unije da se svaka zemlja - predsjedateljica na početku svog mandata predstavlja svojom specifičnom kravatom
Kravata je univerzalni simbol otmjenosti i kulture odijevanja, ali njezin moćni simbolički potencijal sadrži i mnoge druge vrijednosti. Vertikala kravate simbolizira ljudsku vertikalu - ljudsko dostojanstvo i samosvijest, trenutke svečanosti i slavljenja, uspješnost i poslovni duh… Svojom pak lepršavošću, s jedne strane i čvorom, s druge strane, kravata «veže» slobodu i odgovornost. Potiče da u komunikaciji budemo više svijesni svog dostojanstva i dostojanstva drugih, svoje slobode, ali i svojih odgovornosti. Zbog svoje goleme simboličke snage, kravata ima epohalnu važnost za Hrvatsku i svijet.
Obilježavanje Dana kravate pridonijet će učvršćivanju i posvješćivanju svih pozitivnih identitetskih vrijednosti u hrvatskom društvu, te prepoznatljivosti i pozitivnoj slici Hrvatske u svijetu. Inicijativu obilježavanja Dana kravate podržao je i Premijer dr. Ivo Sanader, a program obilježavanja realizirat će se uz visoko pokroviteljstvo Predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stjepana Mesića. Prijedlog obilježavanja nacionalnog Dana kravate podržao je i Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora.
Dan kravate obilježit će se društveno - kulturnim događanjima u više gradova Hrvatske te, uz potporu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija RH, i u nekim gradovima u svijetu
Pozivamo društvene i kulturne institucije, kao i hrvatske građane, u zemlji i iseljeništvu, da Dan kravate - dan svečanosti i zajedništva, dostojno obilježe u vlastitoj sredini.
Marijan Bušić, prof.
ravnatelj
Ništa lakše negoli baviti se poslom u kojemu se stapa više ljubavi, prema zavičaju, baštini, fotografiji, kravati. Ništa lakše nego svrnuti pogled i zakoračiti u živote nekih nepoznatih ljudi iz prošlosti, jer se u prvi mah čini kao da to s nama, današnjima, nema naročite veze.
Istodobno, ništa teže negoli, kao u nekoj bajci, tek jednim zamahom ruke otrti naslaganu, ponegdje i stoljeće staru prašinu s požutjelih svilenkastih albuma i vratiti se u to vrijeme kada su se te (današnje) uspomene brižljivo sakupljale, s ljubavlju potpisivale - naslućujući možda već tada važnu ulogu spomena i svjedočanstva svog vremena. Nije lako oživjeti uvelike drugačiji, donekle mistični svijet pradjedova i prabaka, prebirati po unutrašnjosti njihovih uštirkanih, lavandom i naftalinom natopljenih škafetina, u ručno izrezbarenim kantunalima ili starim, višeslojnim kovčezima kupljenima negdje u fureštom svitu.
No, dakle, otrla se prašina sa starih fotografija, a ispod nje nađosmo skupocjeno, filigransko zlato, sačuvano u izvezenim rupcima i ruhu, u mnogobrojnim armarima Imote, Splita, Zagreba, i dalje diljem Hrvatske i svijeta. Ali, prije svega - u našim srcima.
Te nekada žive stvarnosti zaustavljene na ovim fotografijama ponovo oživljuju u našim srcima i našem duhu, snažno kao slike uklesane u kamenu. Ove fotografije pričaju priče o imotskoj ženi i čovjeku, o obiteljima, stoljetnim odnosima; priče koje nas gdjekad mogu nasmijati, a gdjekad i rasplakati, dok u intimi slutimo sve ono što bi se s njih moglo iščitati. O čemu je razmišljao muškarac koji bi, prije nego li bi stao pred objektiv zagladio kosu, popravio kravatu, uspravio držanje, ili njegova žena koja bi neposredno prije fotografiranja skinula s glave veculet i omotala ga oko vrata, počešljala kosu, nesigurno se nasmiješila, zacaklila očima?! Ta je žena naša majka, baka, prabaka. Pogledamo li pažljivije ta lica, gotovo da možemo „čuti“ priče koje smo kao djeca stotinama puta slušali uz vatru kraj komina, o ljudima s tog kamena na kome odrastaju i današnje generacije.
Fotografiranje je dakle bio spomenak djeci i unucima, dalekoj familiji u Americi, ili oni pak njima, svojti u Imoti. Bez tih starih fotografija i starih pisama, nikada ne bi smo saznali kako izgleda teta Milica, babini ujaci Iko ili Marijan, ne bismo zavirili u njihove „američke“ živote, premda su upravo odande namicali zemlju koju smo baštinili. A uz zemlju, baštinili smo i fotografije, pisma, izreske iz novina, obiteljske predaje i priče, odijela, rupce, kravate…
Određeni vremenom, umješnošću fotografa, tehničkim mogućnostima tadašnjih foto-aparata, kao i željom da se njihov lik zabilježi na crno-bijelom pergamentu podebljanog trolisnog papira, pozirali su naši stari Imoćani nesigurno ili otmjeno (ovisno o staleškoj pripadnosti) u foto-ateljima Olujića, Gjamonje, Aleksandrova, ali i u improviziranim studijima, na dernecima, ispred tamnog platna, na prašnjavim putovima, uz suhozide, ispred kamenih kuća, ispod popločanih krovova - posvuda u tom Božjem krajoliku! Osim navedenog, tim fotografiranim ljudima često nije bilo zajedničko ni ruho, ni kvaliteta sukna, ni krojačke škare, niti sitost stomaka, nit sumprešane vešte i svileni veculeti, ni opanci, niti postole. Zajednička im je bila kravata! I uz nju, vrlo često rakamani šudar i penkala. Kravata - kolorana, kularina, leptirica, mašna, tić-kravata, farfalla, špic-kravata ili kako su je već sve nazivali, nekad od dragosti a nekad i od zavisti, s većim ili manjim gropom. Upravo je kravata povezala sve vidljive i nevidljive različitosti i suvereno zavladala fotografijom.
Svi su ti ljudi kravatu prihvatili kao obilježje svog društvenog položaja, osobnog dostojanstva, ili možda budućeg statusa - kao zalog ili kredit za ostvarenje svojih snova. Kravata je bila i ostala je do današnjih dana veza sa svijetom, putovnica za ulazak u nova društva, gradove, zemlje, kontinente (o čemu svjedoče fotografije mnogih imotskih iseljenika - „Amerikanaca“, gastarbajtera, galantara, intelektualaca, umjetnika), ali i svojevrsni trofej pri povratku kući. Ona je bila, baš kao što je i danas, ures bez kojega nema svečanosti i tugovanja. Poput nas danas, njome su i stari Imoćani iskazivali svoju uglađenost, ukus, samopoštovanje, ujedno i poštovanje osoba i prigoda u kojima su se nalazili.
Ove ih stranice na neki način vraćaju u život, kao što su i oni svoju svakodnevicu, život i običaje utkali u djeličak tradicije koju mi danas živimo i baštinimo. (Sanda Lončar)
Ukoliko poželite imati monografiju “U kamenu čvor - kravata Imota” u vašem vrijednom fundusu kliknite ovdje.
Stranica 3 od 6 < 1 2 3 4 5 > Zadnji »
Vijesti
.jpg "naslov")
